GLAS SLAVONIJE – Treći Festival traminca usred iločkih vinograda
Kušat će se na otvorenom, u vinogradu, na ladanjskom imanju Principovac ponad grada
Festival traminca kojem je i u njegovom 3. izdanju domaćin najistočniji hrvatski grad Ilok – a koji promiče ideju da se ta nepravedno zapostavljena sorta “uzdigne na pijedestal”, što i zaslužuje već samom činjenicom da Hrvatsku to vino predstavlja u svjetskim razmjerima – održat će se ove godine 21. i 22. svibnja. Bit će to, zbog situacije s epidemijom koronavirusa, ponešto reducirano izdanje, no 100-tinjak traminaca iz cijele Hrvatske (ali i Slovenije i Srbije), kušat će se ipak – na otvorenom, usred vinograda, na ladanjskom imanju Principovac ponad grada.
Šest slijedova
– Bili smo strpljivi, pratili smo iz dana u dan epidemiološku sliku u Hrvatskoj i odlučili na koncu da Festival traminca ostaje u planiranom terminu. Dakle, vidimo se u Iloku, na Principovcu – kazuje jedan od organizatora Željko Garmaz, inače autor niza knjiga “Vinskih priča” od Slavonije preko Istre i Kvarnera do Dalmacije…
Već prvo “slavlje traminca” 2019. u Iloku, bilo je opisivano kao vrhunski međunarodni događaj, no već sljedeće je godine, nažalost, epidemija koronavirusa učinila svoje, iako je te godine, 2020. u lipnju, 2. Festival traminca ipak održan i to, kako kaže Garmaz, kao zadnje veliko vinsko događanje u RH u godini pandemije, pa tako i u svom ovogodišnjem 3. izdanju, 21. i 22. svibnja, “simbolično, označava pobjedu nad koronavirusom”. Dakako, dvodnevna događanja odvijat će se uz poštivanje svih epidemioloških mjera.
– Unatoč svemu što se događa u našem okruženju, uspjeli smo u sadržajnom smislu pripremiti možda i najjače izdanje Festivala traminca u njegovoj trogodišnjoj povijesti – dodat će Garmaz, s kojim je u organizaciji i vlasnik vinoteke Vinita iz Osijeka, Vinko Ručević. Kako navode, u cijeloj festivalskoj priči imaju i podršku Turističke zajednice Vukovarsko-srjemske županije, HGK-a i Grada Iloka, dok im je partner, kao i svaki put dosad, tvrtka Iločki podrumi d.d.
Kada je riječ o događanjima, prvog je festivalskog dana i ove godine gala večera – sa šest slijedova hrane i isto toliko različitih traminaca! Večera je “zadatak” Gorana Kočiša, chefa koji je Zagrebu i restoranu Noel priskrbio prvu Michelinovu zvjezdicu, a među delicijama naći će se čips crne slavonske svinje i baranjske paprike, dimljena riba i slatinski sir, pačja prsa, fiš-paprikaš od šarana…
Momjanski muškat
Drugog će se dana odvijati osam radionica, gdje i ove godine u Ilok dolaze vrhunska imena iz vinskog svijeta kada je, naravno, riječ o tramincu. Izložbeni je, pak, dio nazvan “šetnjom kroz vinograde”, i uključuje kušanje velikog broja različitih traminaca, među kojima i onih koji su na nedavnom prvom velikom ocjenjivanju traminaca, održanom u Zagrebu kao uvod u 3. Festival traminca, osvojili sedam platinastih i 14 zlatnih medalja. Među 87 uzoraka iz Hrvatske, među najboljima su onaj Požežanina Ante Miličevića, traminac iločke Vinarije Papak, slavio je i Ivan Enjingi s izbornom berbom, kao i Vinarija Trs s najboljim poluslatkim tramincem, misna vina iz Trnave…. Upravo je i rezultat tog ocjenjivanja za kojeg tvrde da je “po broju uzoraka i kvaliteti vina možda i najveće natjecanje u Hrvatskoj”, idealna pozivnica na predstojeći Festival traminca u Iloku, gdje će se kušati “biseri s kojima se Hrvatska s razlogom može podičiti”.
Inače, novost u 3. izdanju Festivala traminca jest i gostujuća sorta, a bit će to momjanski muškat, kojeg će kroz sljubljivanje s jednim jelom na gala večeri, kao i na posebnoj radionici i izložbenom dijelu, predstaviti istarski vinski velikani Gianfranco Kozlović i Rino Prelac. Još je to jedna aromatična sorta nadaleko poznata i isključivo vezana uz samo taj kraj u Istri, a stoji uz bok tramincu.
– Traminac uistinu zaslužuje veću pozornost, jer hrvatski traminci neupitno pariraju vrhunskim regijama poznatim po toj sorti, u Italiji i Francuskoj – zaključio je Željko Garmaz uoči događanja u Iloku, gradu iz kojeg je baš traminac bio “kraljevsko vino” na britanskom dvoru na krunidbi kraljice Elizabete 1953. godine, gdje je potom i postao – tradicijom.
Sanja Butigan